субота, 16. новембар 2013.

DEVET JEDANEST

Tamo gde je mrznja nesto je , da smo u stanju da izazovemo osteccenja nevinih?
Kako mozemo da se uhvatimo u besu da izazove bol je tako trajno.
Zaslepljeni emocijom delujemo iz ocajanja ostavljajući nista iza sebe, nego i tuga je tako redka.
Kako je to , da smo u stanju da prenesemo takvu bedu bliznjima i pogledajte ih u
oci i tvrdimo da je to pravda?
Cin rata , smrti, poraza , bes , ludilo ili bilo koji oblik tom pitanju nije pravedan. Ako
ne mogu da rese problem koristeci samo reci , ne osećaju potrebu da je problem uopste.


Gde ide ovaj svet , ako su ljudi u stanju da sami voze avion u zgradu ispunjen nevinih ljudi? Rat , traje godinama , ali ljudi cak i ne sećaju se za sta se oni bore? Ako ljudi i dalje sebe sude zato sto veruju u prava da imaju slobodu govora i otvoreno ne slazu se sa njihovim liderom zemlje. Koja je svrha imati sve , ako neki od nas ne može biti istinski slobodan. Ako neko od nas umre bez ikakvog razloga.

Moramo da vidimo u zboru vase kao jednako , bez obzira na religiju ,boju kože ,obrazovanje ili zanimanje. Moramo poceti brigu za bliznje kada je potrebna ili ne , moramo da pocnemo da vise volimo
Molitva i sticanje nazad nasu veru , jer sutra se ne obecava i to je nesto sto vazi za svakoga. Mozemo napraviti promenu, mi smo promene , ako smo izabrali da budemo! Stop stoji na svim nasim emocijama i pocnemo zavisiti od Boga , prestanite mrzeti jedne druge , zlocini iz mrznje i zaustaviti i zapoeti propovedanje. I iznad svega , mislimo pre nego sto deluje!


Zivi s ljudima kao da te Bog gleda, a govori s Bogom kao da te ljudi slusaju.

Нема коментара:

Постави коментар